Kada bi sreli ovog čovjeka usred noći - kako bi se osjećali?
NAKLONOST, NE SPOSOBNOST: Kako se u hrvatskom javnom zdravstvu karijere grade po vezi, a ne po zaslugi
U srcu jednog od najkritičnijih državnih instituta, Zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, odvija se priča koja raskrinkava mit o meritokraciji u hrvatskoj znanosti i javnoj službi. Put Brune Cvetkovića od bodyguarda do zamjenika ravnatelja i “znanstvenika” crtografija je sustava u kojem nepotizam i protekcionizam nadmašuju stručnost i etiku.
1. PREZENTACIJA ZA JAVNOST: Divljak ispod laboratorijskog mantila
Službena biografija Brune Cvetkovića na web stranici Zavoda prikazuje uobičajeni put hrvatskog zdravstvenog službenika: dr. sc., zamjenik ravnatelja, predavač na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Slika koju mediji prenose je silka stručnjaka posvećenog javnom zdravstvu.
Zamjenik ravnatalja dr.sc. kako inzistira naš Parazit da se zove je naš Bruno Cvetković koji nije diplomirao u Travniku. Dobivanje diplome je trajalo 1 sat uljučujući ćevape i pivo a nije Kragujevac gdje je završila Grbinova supruga .
No, ispod površine te uglađene slike krije se drugačija stvarnost. Kako je osoba koja je svoju karijeru započela kao MMA borac, a čiji je rani profesionalni put obilježen konfliktima, uspjela postati “vrhunski znanstvenik”? Odgovor leži ne u izvanrednim znanstvenim dostignućima, već u izvanrednoj moći zaštitništva.
2. PARAZITSKA REALNOST: Stvarna priča iza uglađene fasade
Put “znanstvenika”: Od kafića do doktorata
Pitanje za Vas ako je ovaj tekst dosadan da Vas malo probudi Gdje je diplomirao Bruno Cvetković?
Diplomirao je s 29 godina u Sarajevu. Što je vidljivo na službenoj web stranici: https://stampar.hr/hr/zamjenik-ravnatelja-nzjz-dr-andrija-stampar
Dok većina mladih znanstvenika u Hrvatskoj predstavlja svoje doktorate uz napore, noćne smjene i finansijsku nesigurnost, Bruno Cvetković je doktorirao u 43. godini, navodno uz pomoć supruge Želimire, koja je po dobro obaviještenim izvorima napisala veći dio disertacije. Mentor na tom doktoratu bio je upravo njegov zaštitnik, čovjek kojeg u pozadini nazivaju “Parazit”. Obrazovni put nije bio ni konvencionalan – diplomu je stekao u Sarajevu u 29. godini, nakon što je prethodno pokušavao karijeru borca.
Funkcije koje ne zavaravaju: Od bodyguarda do zamjenika
Unutar Zavoda, Cvetkovićev uspon prati klasičan obrazac konfliktne osobe koja napreduje protekcijom, a ne rezultatima:
2008.-2012.: Voditelj laboratorija – “izmišljena funkcija za veći koeficijent”
2014.: Smijenjen zbog “nesposobnosti i agresivnih ispada prema kolegama”
Dvaput spašen otkaza intervencijom prof. Tešić, koju je “Parazit” smjestio na svoju katedru u Rijeci
Nezakonito smijenio voditeljicu odjela kako bi njeno mjesto prepustio supruzi Želimiru
Sustav koji šuti: Mreža protekcije i nepotizma
Cvetković nije samo primjer, već i aktivni sudionik u širenju ovog sustava:
Kao dopredsjednik Hrvatske komore zdravstvenih radnika postavio je Danijela Brkića za svog zamjenika
Nakon toga je Brkićeva supruga Martina zaposlena u Zavodu
- https://stampar.hr/sites/default/files/2025-08/Odluka%20o%20odabiru%20kandidata%20To%C4%8Dka%204.%20%E2%80%93%20Slu%C5%BEba%20za%20zdravstvenu%20ekologiju%2C%20natje%C4%8Daj%20na%20dan%2023.06.2025_0.pd
Borni Čulig, sin bivšeg ravnatelja, dobio je veću plaću unutar Zavoda
Svi su, prema službenim dokumentima, “najbolji kandidati” – kao da se u socijaldemokratskoj Hrvatskoj nepotizam ne kažnjava prema zakonu.
3. Novinarska pitanja za "MAKIJAVELIJA"
Za Bruna Cvetkovića: Kako ste uspjeli doktorirati u 43. godini dok obavljate zahtjevnu poslovnu funkciju zamjenika ravnatelja?
Za mentora doktorata: Možete li jamčiti da je Cvetkovićev doktorat u potpunosti rezultat njegovog autorskog rada?
Za upravu Zavoda: Kako opravdavate zapošljavanje supruga visokih dužnosnika u istoj ustanovi?
Za ministarstvo zdravstva: Kako dopuštate funkcioniranje sustava u kojem nepotizam postaje norma?
Za HKZR: Smatrate li etičnim da dopredsjednik Komere ima zamjenika čija je supruga zaposlena u nadziranoj ustanovi?
SVJETLOSNO ONEČIŠĆENJE VS. STVARNE PRIJETNJE: Simbolički prioriteti
Ironiju cijele priče možda najbolje simbolizira Cvetkovićevo nastupno predavanje za izbor u naslovnog docenta. Dok je Zavod za javno zdravstvo objavljivao upozorenja o opasno lošoj kvaliteti zraka u Zagrebu, on je kao temu odabrao “svjetlosno onečišćenje” – problem nedvojbeno važan, ali u usporedbi s hitnim zdravstvenim prijetnjama, znakovito marginalan.
Ova priča nije samo o jednom čovjeku – ona je o sustavu koji nagrađuje lojalnost umjesto kompetentnosti, o znanosti koja postaje instrument za napredovanje, a ne istraživanje, i o javnoj službi koja služi interesima pojedinaca, a ne građana.