
DOSSIER: Branko Kolarić – kako koristiti strane radnike za svoju promociju
04.03.2026Kako su pravnim previdom (ili namjerom) raspolovili jednu od najvažnijih zdravstvenih ustanova u zemlji
Na papiru, Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” ponos je glavnog grada. Institucija s kontinuitetom duljim od sedam desetljeća, nositelj imena čovjeka koji je utemeljio modernu socijalnu medicinu. U stvarnosti, uvidom u ključne dokumente Zavoda, otkriva se zastrašujući mozaik pravne nesigurnosti, institucionalne šizofrenije i tihe borbe za vlast koja bi – u najgorem scenariju – mogla ostaviti tisuće građana bez ključnih zdravstvenih usluga.
U igri su dva dokumenta: Statut iz 2023. , temeljni akt ustanove, i Pravilnik o organizaciji iz 2025. , akt koji bi trebao biti njegova operativna provedba. Umjesto harmonije, oni proizvode pravni rat. Analiza pokazuje četiri kritične točke u kojima se dokumenti ne samo da ne slažu, nego jedan drugoga izravno poništavaju. Ovo nije puka administrativna zbrka – ovo je strukturalni kvar koji prijeti kolapsom sustava.
https://stampar.hr/sites/default/files/2025-04/Pravilnik%20o%20organizaciji%202025.pdf
https://stampar.hr/sites/default/files/2023-07/Statut%20NZJZ%20Dr.%20A.%20Štampar_2023.pdf
1. Tko zapravo vlada Zavodom?
Statut je jasan kao temeljni zakon: “Za tumačenje odredbi općih akata nadležno je tijelo koje je donijelo opći akt.” (Članak 57.) Drugim riječima, ako je Pravilnik donijelo Upravno vijeće – Upravno vijeće ga i tumači.
Međutim, Pravilnik iz 2025. u članku 40. jednostavno preskače to pravilo i ovlast tumačenja dodjeljuje – ravnatelju.
To nije urednička greška. To je normativni puč. Ravnatelj si je, aktom koji je trebao potpisati njegov nadređeni kolegij, doslovno poklonio ovlast tumačenja vlastitih odluka. U praksi to znači: ako dođe do spora oko toga je li neka odluka u skladu s Pravilnikom, ravnatelj tumači Pravilnik, a Upravno vijeće – tijelo koje bi ga trebalo nadzirati – ostaje nijemo.
Pravnici bez dlake na jeziku ovakvu odredbu nazivaju ništetnom. U sudskom sporu, pala bi kao kula od karata. Ali dok do spora ne dođe, ona stvara paralelni sustav moći u kojem ravnatelj može tumačiti pravila kako njemu odgovara.
2. Duh službe koje nema
Parazit je majstor iluzije i stvaranja atmosfere kako se pokreću stvari i kako je sve odlično. Tako je i stvarao priču o jednoj službi koja će donositi zlatnike u kovčezima. Kao što je u Ekologiju ubacio i lijekove. Lijekova nema, osim što su zaposlenici na lijekovima. Toga ima. O čemu je riječ dragi čitatelji?
Statut u članku 18. taksativno nabraja trinaest službi Zavoda. Pod rednim brojem 13. stoji: Služba za medicinu rada i sporta.
Pravilnik o organizaciji iz 2025. u članku 6. nabraja službe – i staje na broju 12. Služba za medicinu rada i sporta nestala je. Pojela maca.
Nigdje u Pravilniku nije objašnjeno gdje je njezina djelatnost premještena. Ne postoji odredba o pripajanju drugoj službi. Ona jednostavno više ne postoji na papiru.
Ali stvarnost je tvrdoglava: djelatnost medicine rada i sporta propisana je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i pobrojana u članku 11. Statuta. Netko u Zavodu i dalje obavlja te poslove? Ljudi dolaze na sistematske preglede? Radnici idu na liječničke preglede? Sportaši traže potvrde? Luka Modrić jučer viđen na pregledu?
Pitanje je: Tko to vodi? Tko je odgovoran? U organizacijskoj shemi koja je sastavni dio Pravilnika – ta služba ne postoji. Njezini djelatnici lebde u pravnom vakuumu, bez jasnog voditelja, bez linije zapovijedanja.
Ovo je ravno organizacijskom (samo)ubojstvu. Služba koja postoji samo u Statutu, ali ne i u stvarnosti? Gdje su Branko majstore ti sportaši i potoci zlata o kojima si govorio. Suzane nema već četiri godine da izbaci Službu za medicinu rada i sporta iz Statuta. Nema tonera i ne radi internet? Krivo Upravno vijeće? Krivi šestinski kišobrani? Nađi nekog krivca.
3. Kad vrijeme pobjegne iz kontrole
Pravilnik o organizaciji trebao bi biti jasan kao vodič. Umjesto toga, njegove završne odredbe podsjećaju na zaplet znanstveno-fantastičnog romana. Pojavljuju se višestruki datumi: jedan datum savjetovanja s Radničkim vijećem, drugi datum objave na oglasnoj ploči, treći datum početka primjene.
Nespretno spojeni, oni stvaraju pravnu crnu rupu. Nitko sa sigurnošću ne može reći od kojeg trenutka Pravilnik stvarno vrijedi. Je li to dan objave? Osmi dan nakon objave? Datum naveden u zagradi?
Za običnog smrtnika – možda nevažno. Za pravnika – noćna mora. Ako je Pravilnik stupio na snagu jednog datuma, a ravnatelj je na temelju njega imenovao voditelje odjela prije tog datuma, sve su te odluke ništetne. Otvaraju se vrata tužbama, poništavanjima, povratu na staro.
U svijetu u kojem se broji svaka minuta prekovremenog rada, ovakva nepreciznost nije samo nemar – ona je tempirana bomba za radne sporove.
4. Mandat bez zaštite
Najsuptilnija, ali možda i najopasnija točka krije se u odredbama o voditeljima organizacijskih jedinica. Pravilnik uvodi pravilo: voditelji se imenuju na mandat od četiri godine, a za vrijeme obnašanja dužnosti miruju im prava iz radnog odnosa.
Zvuči bezazleno? Nije.
U radnom pravu ne postoji automatsko “mirovanje prava”. Ono mora biti izrijekom ugovoreno aneksom ugovora. Ako to nije učinjeno, voditelj koji nakon mandata ostane bez funkcije i bude vraćen na “niže” radno mjesto – ili na radno mjesto koje više ne postoji – ima pravo na tužbu.
Zamislite voditelja Odjela za xyz, specijalista s 20 godina staža, koji nakon mandata dobije otkaz s obrazloženjem: “Vraćate se na svoje radno mjesto”. A njegovo staro radno mjesto već godinama popunjava netko drugi. Sudski spor je neizbježan.
Pravilnik ovu opasnost uopće ne adresira. On jednostavno proglašava “mirovanje” – i prepušta budućim sudskim vijećima da raspravljaju o zakonitosti takvog postupanja.

Zaključak: Institucija na rubu
Ovo nije priča o zlonamjernim pojedincima. Ovo je priča o sustavu koji sam sebe poništava. Kada temeljni akt i provedbeni akt uđu u izravan sukob, kada službe nestaju s papira, a datumi se gube u vremenu, institucija prestaje biti predvidljiva. A bez predvidljivosti nema ni povjerenja – ni građana, ni pacijenata, ni zaposlenika.
Nastavni zavod “Dr. Andrija Štampar” ime je koje u hrvatskoj javnosti budi respekt. No, ako se ovakvi propusti ne isprave hitno, respekt bi mogao zamijeniti skandal. Jer istraživačko pero ne pita za namjere – ono pita za dokumente. Zavod nastavlja živjeti u stanju pravne šizofrenije – s jednom nogom u zakonu, a drugom u provaliji.
Ovo je samo jedna analiza. Glavnog dokumenta – Statuta i Pravilnika o organizaciji.
Tko je odgovoran/ odgovorna? Nije zeko.
https://www.stampar.hr/hr/pomocnica-ravnatelja-za-pravne-poslove
U karijeri Suzane Vukomanović desetljeće jednostavno ne postoji. Od 2007. do 2018. — ništa. Nema funkcije, nema opisa, nema odgovornosti, nema traga. Takve praznine ne stvaraju samo sumnju; one razaraju vjerodostojnost. I zato ovo nije pitanje njezinog životopisa, nego institucije koja je odlučila da se deset godina može preskočiti, a odgovornost zaobići. Ako se takav CV smatra dovoljnim za visoku funkciju, onda problem više nije pojedinac. Problem je sustav koji takvu šutnju nagrađuje..
Ključna područja stručnosti navodi: nadzor rada zaposlenika te upravljanje ljudskim potencijalima. Drugim riječima: “držati Zavod kao zoološki vrt, samo što su životinje zaposlenici, a umjesto hrane dijeliš procedure i rokove u funkciji razvoja životinjskih potencijala.“
Parazit je začaranom krugu: spašava ga onaj tko ga je gurno u provaliju
Promocija koju je Branko Kolarić dao Suzani Vukomanović nije samo sporna — ona je simptom. Umjesto jasnog razjašnjenja njezinih zaduženja i odgovornosti u ključnim procesima zbog brojnih propusta, Kolarić je donio odluku o nagradi: imenovanje na funkciju pomoćnice ravnatelja umjesto da je pošalje u OŠ Markuševec kao tajnicu zajednog s najboljim prijeteljem na pola radnog vremena.
U javnoj službi takve se situacije standardno rješavaju sužavanjem ovlasti i jasnim razgraničenjem odgovornosti kod loših radnika, kako bi se smanjio institucionalni rizik i napetosti u kolektivu. Ovdje se dogodilo suprotno: ovlasti su proširene.
Posebno je problematičan dojam mogućeg začaranog kruga uzajamne zaštite: osoba koja sudjeluje u pravnim procesima institucije istodobno je povezana s lošim pravilnicima i odlukama koje su dovele do sporova. Samo dio smo naveli u gornjem tekstu ima toga još.
U tom začaranom krugu, Kolarić je potpisao promaknuće s nezdravstvenog koeficijenta 2.9 na zdravstveni 3.8. šaljući jasnu poruku svim zdravstvenim radicima da je sistematizacija zapravo bila farsa nagrađujući Sarumana. Nitko ne postavlja pitanje o potencijalnom financijskom minusu, ako radnici počnu dobivati sporove. Kirigin će vjerojatno naći novu firmu.
I na kraju, glavno pitanje nije “zašto Suzana”, nego: zašto Kolarić nagrađuje pravne nejasnoće umjesto da ih raščisti ostavljajući dojam snažne nezainteresiranosti za Zavod koji vodi.
Nadamo se još samo kratko.




