Ako ne znaš šta je debilno, nek’ ti kaže Lika

Pitaj Branka lika, što uništi Zavod poput četnika

“Sve što je potrebno za trijumf zla jest da dobri ljudi ne čine ništa.”
Edmund Burke

Napomena: Osobe koje vole kratke zabavne članke neka odu na Tik Tok ili na Instagram.

38.000 miligrama olova

U svibnju 2024. godine, Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” – jedna od najuglednijih zagrebačka zdravstvena institucija – izradio je seriju izvještaja za potrebe Državnog inspektorata.

Uzorci su uzeti s lokacije Bilajska 50 u Gospiću. Otpad je ležao na otvorenom, na golom vapnenačkom kršu, bez ikakve barijere. Bez gline. Bez zaštite. Sve je slikano u izvještaju.
Laboratorijski nalazi bili su šokantni:

• 38.000 miligrama olova po kilogramu – to je 3,8% otpada koji se sastoji od čistog olova.
• 6,4 mg/kg kadmija – kancerogeni metal.
• Antimon u eluatu 3,2 mg/kg – 4,5 puta više od zakonske granice.
• DOC 2.360 mg/kg – tri puta više od dopuštenog.

Ti nalazi nisu bili sporni. Bili su znanstveno utemeljeni, potpisani od strane ovlaštenih osoba i poslani nadležnoj instituciji. Napisani komunikacijski katastrofalno.
I onda se dogodilo – ništa.
Veliko ništa.

Epilog: Potvrda katastrofe (2026.)

Dvije godine kasnije (27 mjeseci), opsežna vještačenja Geotehničkog fakulteta koju je naručio USKOK otkrila su prave razmjere problema. Ispod površine je zakopano više od 33.000 tona sličnog otpada koji je onečistio okolno tlo i doveo do sušenja stabala. No, najgori nalaz stigao je u srpnju 2026. godine: u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađene su takozvane “vječne kemikalije” (PFAS). Njihova koncentracija premašila je dopuštene vrijednosti za pitku vodu.

https://uskok.hr/hr/priopcenja/priopcenje-uskok-s-obzirom-na-velik-interes-javnosti-u-vezi-s-rezultatima-provedenog

Što točno piše u izvještajima?

Tri najgora izvještaja – analitički brojevi 058 00407/24, 00410/24 i 00411/24 – sadrže sljedeće:

Tvar	Uzorak 9	Uzorak 12	Uzorak 13
Olovo	38.000 mg/kg	1.190 mg/kg	2.086 mg/kg
Kadmij	2,9 mg/kg	6,4 mg/kg	4,5 mg/kg
Antimon (eluat, granica 0,7)	3,2 mg/kg	3,0 mg/kg	1,5 mg/kg

Link: Izvještaj broj 9.

Uzorak 09_058 00407_24 od 10.5.2024 olovoPreuzmi

Link: Izvještaj broj 12.

Uzorak 12_058 00410_24 od 12.5.2024. kadmijPreuzmi

Link: Izvještaj broj 13.

Uzorak 13_058 00411_24 od 13.5.2024 olovo i kadmijPreuzmi

• 38.000 mg/kg = 3,8 % olova. To je 250 do 760 puta više od granice za poljoprivredno tlo. Nema MDK uz njih.
• Svaki izvještaj na drugoj stranici nosi oznaku: 19 12 11* – opasni otpad.
• 3,8 % olova u otpadu je industrijska katastrofa.

Što ta rečenica čini?
• Ne spominje da je 38.000 mg/kg 380 puta više od granice za poljoprivredno tlo.
• Ne upozorava da rukovanje materijalom zahtijeva zaštitu dišnih putova.
• Ne poziva na hitnu sanaciju.
• Ne implicira da je netko možda počinio kazneno djelo.

Umjesto toga, ona sugerira da je problem administrativne prirode – “ne zadovoljava uvjete” zvuči kao da treba ispuniti još jedan obrazac, a ne kao da se radi o opasnom otpadu na kršu iznad vodonosnika.

Inspektori nisu zdravstvene struke

Zašto stvara pogrešan dojam?

Rečenica u izvještaju	Kako zvuči inspektoru (nestručnjaku)	Što zapravo znači	Što je trebalo pisati
“Ne zadovoljava uvjete za odlaganje na odlagalište neopasnog otpada.”	“Aha, znači ne može na obično odlagalište, ali vjerojatno može na neko drugo. Nije strašno.” “Pa dobro, ne zadovoljava za neopasni, ali možda zadovoljava za opasni – ionako to nije moj posao.”	Otpad je opasan i ne smije se odlagati ni na kakvo obično odlagalište.	“Utvrđeno je da je uzorak opasni otpad. zabranjuje se odlaganje na odlagalište neopasnog otpada. potrebna je hitna dodatna obrada ili odlaganje na ovlašteno odlagalište opasnog otpada.”
“Prekoračen je MDK za antimon/DOC”	“Tehnički detalj, vjerojatno mala greška.”	Tvari su toksične, mogu onečistiti podzemne vode, a DOC ukazuje na organsko onečišćenje koje može potrošiti kisik u okolišu.	“Otkriveno je visoko onečišćenje koje neposredno prijeti podzemnim vodama i zdravlju ljudi. obavezna je hitna intervencija.”
Rezultat originala: 38.000 mg/kg olova.	→ (Često se uopće ne navodi u sažetku, ostaje u tablici)	3,8% otpada je olovo – to je otrovno, ne smije se ni dotaknuti bez zaštitne opreme, a kamoli odlagati. “Ovdje treba hitno intervenirati.”	“Otpad sadrži 3,8 % olova – što je izrazito visoka, toksična koncentracija. obavezna je zaštitna oprema pri rukovanju. odlaganje na obično odlagalište je zabranjeno i opasno po zdravlje i okoliš. ovdje treba hitno intervenirati.”

Ne računajući ova tri kritična, od sedam drugih pregledanih uzoraka (6, 7, 8, 10, 11, 14, 15):
• 4 uzorka (6, 7, 10, 15) ne zadovoljavaju uvjete za odlagalište neopasnog otpada
• 1 uzorak (11) ne zadovoljava uvjete za inertno odlagalište
• 2 uzorka (8, 14) su uredna (uz napomenu da uzorak 8 nije kemijski obrađen)

Institucije koje su znale, ali nisu reagirale

Nastavni zavod za javno zdravstvo “Andrija Štampar” – institucija koja je progutala vlastite nalaze

Izvještaji su napisani na način da ih prosječan inspektor – koji nije specijalist za toksikologiju – ne može razumjeti.

Umjesto jasne poruke:
• “OPASNO – HITNA INTERVENCIJA”
stajalo je:

• “Ne zadovoljava uvjete za odlaganje na odlagalište neopasnog otpada.”

Ista rečenica kojom se odbija zahtjev za subvenciju. Ista koju učenik vidi na ispitu. Ista koja sugerira da je problem administrativan, a ne egzistencijalan.
Norma ISO/IEC 17025, po kojoj laboratorij radi, zabranjuje mu da izlazi iz okvira akreditiranih metoda. Ali Zavod, kao ustanova, nije samo laboratorij – on je tijelo javnog zdravstva. Imao je moralnu i stručnu obvezu alarmirati inspektore.

Problem je, međutim, što se olovo od 38.000 mg/kg uopće ne spominje u ocjeni sukladnosti, već tek na kraju izvještaja. Test izluživanja traje 24 sata. Na kršu, gdje voda ponire okomito, to je smrtno nedovoljno. Zavod ima odjel koji ispituje vode, ali propis ne zahtijeva simulaciju starenja niti dugotrajno djelovanje kiše i CO₂. A kad pH padne ispod 8, olovo postaje pokretljivo.
Mogao je napisati: “Koncentracija olova od 38.000 mg/kg višestruko premašuje referentne granice za tlo. Preporučuje se hitna procjena rizika.”
To nije pravno sporno. Znanstveno je utemeljeno, a u istoj Ekologiji postoji Odjel za procjenu rizika. Trebalo je otići par soba dalje – i to bi pokrenulo sustav. Ali Zavod to nije učinio. Zašto?

Državni inspektorat – institucija koja je progutala papire

Državni inspektorat primio je izvještaje 15. svibnja 2024. kojeg je izradio Služba za zdravstvenu ekologiju. Nalazi su sadržavali:
• klasifikaciju opasnog otpada (19 12 11*)
• 38.000 mg/kg olova
• prekoračenje antimona u sva tri uzorka
• fotografije otpada na golom vapnencu

Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta dopušta 150–500 mg/kg olova. 38.000 mg/kg je 250 do 760 puta više. Nije na polju – na kršu je. Iznad vodonosnika. Iznad vode koju piju ljudi.
Na čelu inspektorata bio je Andrija Mikulić, glavni državni inspektor. U studenom 2025. USKOK ga je uhitio zbog sumnje na primanje mita. Danas je u zatvoru.

Zakon o državnom inspektoratu (NN 115/18, 117/21) propisuje ovlasti inspektora. Oni su ovlašteni narediti uklanjanje otpada, zabraniti daljnje odlaganje, podnijeti kaznenu prijavu.
Jesu li to učinili Zavod i inspektorat namjerno? Jeli čitljiv inspektorima koji nisu prirodoslovne i zdravstvene struke način kako je Zavod napisao laboratorijski izvještaj,

Međutim, 2024. godine Zavod vodi nova nada, nasmiješena zvijezda socijaldemokracije i budući gradonačelnik Zagreba koji se sprema u kampanju. Koga briga za smeće.

Piramida odgovornosti – tko je sve šutio u Zavodu

Dva lica jedne bezličnosti

U javnosti je Branko Kolarić – doktor dobrog srca. Spasitelj marginaliziranih. Liječnik koji izlazi na teren, pomaže Nepalcu Rajeshu u Rugvici, govori o socijaldemokratskoj osjetljivosti i najavljuje svoju kandidaturu. Nacional ga je proglasio dostojnim nasljednikom dr. Andrije Štampara gdje Štamparov 10. princip jasno kaže Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija. Širok osmijeh bez zlatnih zuba, toplina, humana priča. Kandidat za gradonačelnika. Saborski zastupnik. Profesor. Ravnatelj. Humanist. Čovjek. Prijatelj koji plaća zdravstveno osiguranje slabima. Treba s divljenjem pročitati ovaj tekst:
https://www.nacional.hr/kolaric-kao-kandidat-za-gradonacelnika-zagreba-i-istinski-socijaldemokrat-moram-pomoci-stranim-radnicima

Ni Leonardo da Vinci nije bio tako svestrana osoba kao naš dragi Branko.

Samo Milan Bandić je imao veću dušu za slabe i onima kojima treba zaštita. Imamo novog Milana.

https://www.24sata.hr/news/bandic-se-s-romima-uhvatio-u-kolo-na-proslavi-urevdana-219840

Samo trenutak.

Devet dana prije nego što je ispričao potresnu priču o Rajeshu, Kolarić je u Saboru kao zastupnik postavljao pitanja svom prijatelju Viliu Berošu – danas optuženom za aferu mafijaških robota. Pitao je o CEZIH-u, o liječnicima, o pacijentima. Nigdje u tim pitanjima nema ni riječi o Nepalcima. Nigdje suza za Rajesha i nepalske brege. Nigdje bijesa na MUP kako ništa ne radi.

Epizoda u Rugvici nije humanitarna priča. Tekst je napravljen u stilu Goebbelsovih ranijih radova.

Prevrtljivac s više lica

Kolarić je funkciju ulizice i nedostatka kralježnice dobio još za Bandićeva vremena, kada je Zavod vodio dr. Zvonimir Šostar. Tada je vodio Službu za javnozdravstvenu gerontologiju. Ako samo malo usporedimo, dok druge službe imaju preko 70 radnika, a pojedini odjeli i do 20, njegova “služba” brojala je desetak ljudi – stvorena isključivo za njega, bez ikakva stvarnog opsega posla. Priča se da je za vrijeme radnog vremena odlazio u teretanu.
Iz te službe, u kojoj nije radio ništa, postaje ravnateljem Zavoda – zahvaljujući Tomislavu Tomaševiću jer postaje njegov žeton. I nastavlja ono što je davno naučio – ništa ne raditi.

Možda smo malo kritični, ipak se nešto radilo – svetio se i obračunavao s onima koje je smatra nepodobnima i uništavao Ekologiju. On kao zakleti Šostarovac preko noći mijenja kaput i poput osobe slične visine 30tih godine prošlog stoljeća počinje smjenjivati vrhunske stručnjake, nazivajući ih “Šostarevima”, zaboravljajući da je sav svoj uspon zahvalio upravo dr. Šostaru i Bandiću. Na njihova mjesta postavio je nekompetentne, ali lojalne ljude.

Uvodi se pravilo da se ne smije ništa loše reći o neugodnim i bezobraznim prijateljima poput Dinko koji vrijeđaju ljude ali se bez problema može osoba mobbingirati, zlostavljati, smjenjivati preko manipulacija sa sistematizacijom jer je uredno radila s dr. Zvonimirom Šostarom ili ima drugačije mišljenje od vožda.

Struka je zamijenjena poslušnošću. Time je Kolarić pokazao jednu fantastičnu osobinu: brzi gubitak pamćenja i česta promjena mišljenja.

Čovjek od papira

Preko 70 % njegovih znanstvenih radova potpisuju drugi autori. Energetska obnova zgrade možda je malo preskupa – prozori su postali od zlata pa bi bilo zgodno i to pročešljati. Radovi energetske obnove se izvode u isto vrijeme kad i obnova Brankove obiteljske kuće. Nestaju klima uređaji, tepisi, slike, skupi uređaji na Ekologiji pa se potrega obavlja preko emaila Uprave. Zapošljavanje preko veze Majsak i sličnih. Treći kat Mikrobiologije kupljen je bez znanja Skupštine. Vanjski pravnik, SDP-ovac Kriste mu vodi preko 75% poslova i pored toga što ima pravnika u Zavodu. Vozni park je prevelik za stvarne potrebe koje je dogovorio s leasing kućom. Šeta se Bundekom i kako sam kaže, “osjeća se kao kurva”. U 76. godini Zavoda svečano obilježava 75. obljetnicu – kao dio kampanje za gradonačelnika. Bolje ovdje stati.

Drugima se gleda svaku minutu dolaska na posao; njemu se sve tolerira. I sada, nakon smjene, ne dolazi na posao. Gdje je Suzi i Pravilnik o radu? Čeka, duri se i dalje vlada preko svojih poltrona. Otvoreno se hvalio na poznatom trećem katu, gdje je smješten ured ravnatelja da ga savjetu Kriste i Vukomanović oko spora sa Zavodom.

Ali nije mogao sve sam

Kolarić je šef hobotnice – poput klasičnog mafijaškog sustava u kojem postoje i drugi katovi s cijelom vojskom onih koji su šutjeli, potpisivali i relativizirali. U literaturi se taj izraz zove Štajduharizacija sustava. Po glasovitom psihijatru koji je bio uključen u sve događaje života Zavoda kao osobni Brankov komesar.
Dok je on gradio imidž dobrog liječnika prema vani, njegovi ljudi gradili su sustav zastrašivanja i zataškavanja unutar sustava.
A otrov je ostao u Lici. Izvještaji su stigli na njegov stol u svibnju 2024. On je šutio. Nije upozorio. Nije reagirao. Umjesto toga – slikao se s Nepalcem. Slavio 76. godina Zavoda. Spržio 4,7 milijuna eura Zavodova novca.

I sada se duri – jer više nije ravnatelj s žetončićima u džepovima. Marketinšku priču Doktor Goodheart treba zaboraviti.

Dr. Jekyll je zapravo Mr. Hyde.

Od piramida strahovlade do loših izvještaja za Inspektorat

Ustanova koja je trebala čuvati zdravlje Hrvatske postala je tvornica nemara i loših izvještaja. Ovo su ljudi koji su pomogli Kolariću u njegovoj četničkoj misiji. Ponovo predstavljamo Brankove zvijezde:

1. Bruno Cvetković – MMA borac koji prijeti šakama
   Čovjek koji je prije imenovanja bio najkonfliktniji radnik u Zavodu, gospodar šank linije. Danas je zamjenik ravnatelja – gospodar života i smrti unutar Ekologije. Njegov se mandat ne pamti po stručnosti. Razgovor s njim je nepotreban – u prvih par minuta te izvrijeđa da si glup.
   Njegov prvi potez: brutalno smijeniti voditeljicu odjela Ekologije i na njezino mjesto postaviti vlastitu suprugu. Zašto je na toj poziciji? Ima knjižicu SDP-a i prijateljstvo s Brankom Kolarićem. Kupljen je jer četiri godine dobiva duplo veću plaću koja mu ne pripada prema stručnosti i postao je docent u Rijeci sve zahvaljujući prijatelju i mentor Kolariću.
   Stručnost? Nije potrebna. Lojalnost može pokriti lijenost.

2. Vanja Tešić – kraljica relativizacije
   Njezin posao – bar formalno – jest kvaliteta što uključuje i kvalitetu izlaznih izvještaja. Njezin stvarni posao: uvjeravati sve da “nije tako strašno”. Na kolegijima, kako tvrde izvori, ima zaduženje da relativizira:
   – “Nije Branko tako loš – rastegnut je na više strana. Treba biti svjestan kako je njemu.”
   – “Bruno je samo strastven i vrlo pametan.”
   To ponavlja čak i kad se na stolu nalaze izvještaji s 38.000 mg/kg olova. Kupljena je jer predaje na istoj katedri s Kolarićem u Rijeci.
   Vanja – Kraljica od zataškaVanja.

3. Jasna Bošnir – nasmijani fikus na čelu Ekologije
   Vodi Službu za zdravstvenu ekologiju. Interno je zovu “nasmijani fikus”. Osmijeh joj ne silazi s lica – čak i kad ispred nje leže laboratorijski nalazi s 3,8 posto olova. Brunin mupet. Kupljena je jer joj je koeficijent isti kao olovo= 3,8. Inače bi dobivala manje od 1.500 eura kao pošteni sanitarci pa zato šuti. Njezina je uloga: ne talasaj.
   I danas, pod novim ravnateljem, još uvijek vodi istu službu. Iskaz interesa bio je farsa i katastrofa koji su kreirali nekompetentni nezdravstveni radnici.

4. Suzana Vukomanović – pravnica koja uvijek ima alibi
   Svi loši pravni akti Štampara dolaze iz njezine “Sarumanove kuhinje”. Otkazi radnicima koji joj se zamjere ide izbacivanjem radnikovog radnog mjesta iz sistematizacije i onda slijedi otkaz. I ima supermoć kao najveći heroji: preživjela je sve ravnatelje. Najbolje je izbjegavati njezinu nazočnost – otrovna je gotov si/ gotova si ako te stavi na crnu listu. Kupljena s koeficijentom liječnice. Njezino viđenje Zakona o gospodarenju otpadom u ovom slučaju? Ni jedan zakon nije pravni dokument ako ona treba dati pravno mišljenje.

5. Marija Posavec – čuvarica “struke” koja je zaboravila što struka znači
   Vodi Stručno vijeće – tijelo zaduženo za struku. To je isto tijelo koje je dvaput glasovalo za Kolarićev ostanak na Upravnom vijeću i zahvaljući njoj je mogao ponovno postati ravnatelj. Stručno vijeće koje vodi ga je ocijenila izvrsnim kandidatom. Možda su u tom trenutku svi zaboravili da struka uključuje i način vođenja organizacije.
   Kupljena položajem u Upravnom vijeću, Stručnom vijeću i ne miješanje u teror Službe koju vodi. Za vrijeme posla radi u Sobi 6 – obrtu za psihoterapijske usluge.
   Struka je postala riječ bez značenja. Jer je vodi – Bitch.

6. Želimira Cvetković – potpis koji stoji na otrovu
   Voditeljica Higijene okoliša. Njezino ime stoji na kritičnim izvještajima – onima s 38.000 mg/kg olova. Biti supruga Brune Cvetkovića nije lako. Ali njezin potpis na dokumentima jest – njezina je odgovornost.
   Bruno joj osigurao voditeljsku poziciju.

7. Prgić i Brkić – Lolek i Bolek iz Ekologije
   Oni su vadili uzorke. Nisu toliko bitni – osim što je Brkić preko prijatelja Brune zaposlio suprugu i postao njegov zamjenik u Komori zdravstvenih radnika. Sukob interesa? To je ovdje poslovni model. Nastavni zavod za institucionalizaciju sukoba interesa.
   
   Krug se zatvara. A otpad i dalje leži na kršu.
   Kako je došlo do toga Štampar postane šlampav?
   
   Epilog: Sedam potpisa na smrtnu presudu Lici.
   

Toksična i autokratska vlast – kad sistem postane oružje

Kolarićeva autokracija ne dolazi s grmljavinom, već tiho – kroz kadrovske odluke, šutnju i strah. Struku zamjenjuje lojalnost, znanje poslušnost. Dokumenti služe kao paravan, a znanstveni nalazi namjerno su nerazumljivi, zapakirani u administrativni žargon. Prolaze pravnu, ali ne i moralnu kontrolu. Inspektor ne čuje “otrov”, nego “ne zadovoljava uvjete”. Razlika je životna.

Piramida straha: vrh vlada, sredina relativizira, dno šuti – šutnja je cijena opstanka.
Institucija prestaje služiti građanima – počinje služiti sebi. Ekologija postaje poligon za obračune, zakon prepreka koja se zaobilazi. Parking i pušenje postaju važniji od otpada na kršu.
Autokracija ne dolazi s tenkovima. Dolazi s potpisima, šutnjom i lažnim osmjesima. Sustav u kojem etični šute, a beskrupulozni vladaju – nije bolestan.

Otrovan sustav, radi otrovne izvještaje.

Mišlju, riječju, djelom i najviše propustom – sve četiri stavke ispunjene

Mogao je Kolarić u svibnju 2024. otići kod Peđe Grbina – šefa stranke kojoj pripada – i reći mu: “Peđa, u Gospiću leži otrovni otpad, naši ljudi su uzeli uzorke, nalazi su katastrofalni. Trebamo djelovati. Mikulić ništa ne radi.” Da je to učinio, SDP bi imao političku municiju i pokazao bi da mu je stalo do Hrvatske – a ne samo do fotelja i ravnateljske pozicije.
Mogao je otići u Liku i održati konferenciju za tisak – na mjestu zločina. Stajati na vapnencu, pokazati fotografije, reći: “Ovdje se truje hrvatska zemlja i podzemne vode, a nadležni ne reagiraju.” Postao bi nacionalni heroj, a ne doktor s lažnim himalajskim fotografijama.

Mogao je otvoriti temu u Hrvatskom saboru – kao saborski zastupnik. Umjesto brojanja koliko je puta pao CEZIH, postaviti pitanje Vladi. Tražiti hitnu raspravu. Pozvati neku drugu inspekciju na odgovornost. Sabor je mjesto gdje se donose zakoni – a on je šutio. Javiti liječničkoj komori, Ministarstvu zdravstva, Mikuliću poslati dopis.

Da je to učinio, popularnost SDP-a bi porasla. Pokazao bi da socijaldemokracija nije samo priča o manjinskim skupinama na dalekom Istoku i osobama koje mijenjaju spol, već o zaštiti zdravlja svih građana Hrvatske. Postao bi ono što je glumio – pravi liječnik, narodni učitelj, čuvar javnog zdravlja.
Umjesto toga, on je šutio. Potpisivao izvještaje. Dijelio karanfile. I dopustio da otrovni otpad leži dvadeset sedam mjeseci dulje.

Hipokratova zakletva, koju je Kolarić kao liječnik položio, nalaže “prvo, ne naškodi”. On je naškodio – šutnjom. Naškodio je stanovnicima Like. Naškodio je povjerenju u institucije. I naškodio je vlastitoj struci.
Kolarić je odabrao da ništa ne radi jer se tada bavio svojom političkom karijerom manipulirajući s nesretnim Rajeshom i plesao kao Tajči. I ta odluka – ta šutnja – bit će njegova najveća stručna i moralna osuda zbog koje je već tada trebao biti smijenjen sa svih pozicija i moći koju toliko voli.

Nebojša Kirigin – novi ravnatelj, stara priča

Nebojša Kirigin imenovan je za v.d. ravnatelja 19. travnja 2026. Došao je iz iste ekipe. Postavilo ga je isto Upravno vijeće koje je postavilo i Kolarića.
I od tada – ništa. Osim farse oko iskaza interesa.

Nije smijenio lošeg zamjenika. Bruno Cvetković koji i dalje neslužbeno vlada Ekologijom. Nije vratio smijenjene stručnjake. Nije maknuo lažni osmijeh s lica “fikusa”. Mjesto šefa Ekologije prazno je već mjesecima. Isti procesi se nastavljaju. Služba za zdravstvenu ekologiju i dalje je na tržištu i generira gubitak. Tone u depresiju.

Četiri godine vodio je Odjel za nabavu i komercijalne poslove unutar ekonomskih poslova. Wikipedia kaže: komercijalist je osoba koja donosi profit poduzeću. Naglasak na donosi profit. Kirigin nije donio ni jedan posao. Nula. Ali zato je govorio – četiri godine – da je ravnatelj kriv za sve i skrivao se ispod Brankove suknje. I ta rečenica je točna. Kolarić nije donio posao Ekologiji poput drugih ravnatelja. Samo je podmetao drugima krivicu, okrivljivao druge jer je gradio svoju političku karijeru.

Ljudi koji su gradili i ljudi kojima prolazi dragocijeno vrijeme

Ne favoriziramo nikoga ali moramo biti objektivni. Slobodno se može napraviti anketa na ovu temu. Dr. Zvonimir Šostar dolazio je na posao svaki dan. Donosio je posao Zavodu. Gradio je nove laboratorije i dodatne zgrade. Kolarić je to sve potrošio. Šostarov akumulirani kapital – uništen. Stvorena je toksična organizacijska klima putem Brankovih zvijezda.

I sada se od Ekologije očekuje da se inženjeri koji su se pet godina školovali za kompleksnu laboratorijske analize bave komercijalom. Zna se vrlo dobro tko je odgovoran za donošenje posla.

UPRAVA.

Evo sada taj bivši glavni komercijalist postao v.d. ravnatelj i ima sve ovlasti. Sada se više ne može pozivati na Branka i zaštitu njegovo šestinskog kišobrančića.

Samo od poslova Državnog inspektorata mogla bi se popločati zlatna Mirogojska cesta. Toliko ima smeća u Hrvatskoj. A da ne govorimo koliko ima ljudskog u Zavodu za čišćenje.

Samu uzeti metlu.

Ekologija je uništena – organizacijski i stručno. Točka na kojoj se moglo nešto napraviti odavno je nestala. Ako je osobama izvan Štampara koje čitaju ovaj tekst malo previše gorčine – neka znaju: ovo je priča o tome kako jedna organizacija, u poslovnom lancu isporuke jednog izvještaja, može cijelu Hrvatsku pretvoriti u kantu smeća.

Pitanja bez odgovora

Je li Kirigin došao kao reformator – ili kao produžena ruka starog režima, s ciljem da zataška poslovanje u kojem je i sam sudjelovao?

Nema baš puno vremena da pokaže da je drugačiji od Branka Kolarića.

Što je do sada napravio u više od 100 dana. Ocjena je 1. kada je riječ kako se ponaša prema Službi za zdravstvenu ekologiju. Nastavak je njenog uništavanja. Kao da u njoj nema ljudi koji žele hraniti svoje obitelji, pošteno raditi svoj posao i da ih nitko ne zlostavlja.

Pitanja koja ostaju

1. Je li Kolarić imao dogovor s Mikulićem? Je li riječ o ciljanom zataškavanju?
2. Može li Kolarić odgovarati za svoje propuste? Hipokratova zakletva nalaže “prvo, ne naškodi”. On je naškodio – šutnjom.
3. Tko je ispitao podzemnu vodu u svibnju 2024.? Gdje su ti nalazi? Ako nitko nije – zašto nije?
4. Što piše u ostalih najmanje deset izvještaja? Tko ih je naručio? Tko ih je primio?
5. Ima li još izvještaja koji su sličnog sadržaja koji se kriju od javnosti?
6. Gdje još postoje evidentirana smetlišta u Hrvatskoj?
7. Tko je sve znao – a šutio? Kolarić, Cvetković, Tešić, Bošnir, Vukomanović, Posavec, Mikulić – tko je sve vidio, a nije reagirao?
8. Zašto sustav i dalje šuti? 27 mjeseci. Tri lista papira. 38.000 mg/kg olova. I jedna odluka koja još nije donesena.
9. Kada će Kirigin napraviti potrebne reforme?
10. Zavod ima kapaciteta, ljudi i snage biti bolji.

Ekološki epilog

Nalaz je izmjeren. Nalaz je isporučen. Nalaz je sadržavao:
• klasifikaciju opasnog otpada (19 12 11*)
• 38.000 mg/kg olova
• prekoračenje antimona u sva tri uzorka
• prekoračenje DOC-a u uzorku 9
• fotografije otpada na golom vapnencu
• pH vrijednosti od 8,1 do 10,1 – što znači da je olovo trenutno slabo topljivo, ali će kiša i CO₂ kroz godine spustiti pH i učiniti ga pokretljivim

27 mjeseci kasnije, otpad je na istom mjestu. Vještačenje je pokazalo onečišćenje tla i podzemnih voda. U podzemnim vodama nizvodno pronađeni su PFAS spojevi – “vječne kemikalije” koje se ne razgrađuju.

37.000 tona otpada. 3,8% olova. Krš. Vodonosnik. Voda za piće.

Zaključak: Poziv na pravdu

Građani, novinari, institucije, zaposlenici Zavoda – progovorite. Postavite pitanja. Tražite odgovore. Jer ako sustav ne reagira na 3,8% olova u otpadu na kršu – što će tek biti kad se dogodi nešto gore?

Hrvatska zaslužuje bolje od šutnje. Lika, građani i PRAVDA zaslužuje bolje od šutnje.

Borite se i javljate anonimno svim institucijama loše kriminalne stvari koje se događaju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štamar.

I to radite i dalje. Nastavite uporno i bez prestanka. Nema više šutnje jer zlih je postalo previše.

Do zatvaranja i micanja Branka Kolarića sa svih funkcija, kojem namjerno nismo stavljali titulu doktor ispred imena i prezimena jer je ne zaslužuje. Tomislavu Tomaševiću predlažemo veći interes za Zavod i promjenu imena ulice.

Mirogojsku cestu 11 preimenuje u Bilajska 50.

Ili potaknuti našim Brankom u…

DeBilajska 50.