Glas bez mandata: Je li predsjednica Stručnog vijeća, Marija Posavec, dr. med. smjela glasovati o ravnatelju bez konzultacija s kolegama?

Kako Statut i Poslovnik NZJZ „Dr. Andrija Štampar“ definiraju ulogu Stručnog vijeća pri izboru ravnatelja — i zašto je glasanje 11. veljače 2026. otvorilo pitanja o demokratskom legitimitetu

Sukladno najavljenom, pričamo Vam malu priču u doktorici medicine Mariji Posavec. Još jednoj nemoralnoj vertikali Nazadnog zavoda za jadno zdravstvo dr. Branko Šlampar.

Dana 11. veljače 2026. godine, Upravno vijeće Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ glasalo je o ponovnom imenovanju prof. prim. dr. sc. Branka Kolarića na mjesto ravnatelja. Kolarić, koji je bio jedini kandidat na natječaju, nije dobio potporu većine članova Upravnog vijeća. Međutim, jedna od sedam glasova na tom vijeću pripala je prim. Mariji Posavec, dr. med. — predsjednici Stručnog vijeća Zavoda — koja je glasala za Kolarićev reizbor.

Sama činjenica da je predsjednica Stručnog vijeća glasala na Upravnom vijeću nije sporna — to je njezino zakonsko pravo kao članice tog tijela. No jedno pitanje ostaje otvoreno: je li prije glasanja o tako ključnom pitanju trebala sazvati sjednicu Stručnog vijeća, čije interese u Upravnom vijeću zastupa, i čuti stav trinaest stručnjaka koji čine to tijelo?

Prema informacijama kojima raspolažemo, sjednica Stručnog vijeća prije glasanja na Upravnom vijeću 11. veljače nije održana.

Ovaj članak ne traži političke krivce. Traži odgovor na pitanje koje se tiče svakog zaposlenika Zavoda: postoji li u sustavu upravljanja jednom od najvećih hrvatskih zdravstvenih ustanova mehanizam koji osigurava da glas struke bude saslušan prije nego što se donose ključne kadrovske odluke?

Arhitektura upravljanja: tri tijela, tri uloge

Da bismo razumjeli što se dogodilo 11. veljače, moramo razumjeti kako je ustrojen sustav upravljanja Zavodom. Statut iz 2023. godine jasno definira tri ključna tijela: Upravno vijeće, ravnatelja i Stručno vijeće.

Upravno vijeće je najviše upravljivo tijelo Zavoda. Ima sedam članova: tri predstavnika Osnivača (Grada Zagreba), jednog predstavnika Republike Hrvatske i dva predstavnika radnika. Predsjednika i članove imenuje gradonačelnik Grada Zagreba, odnosno Vlada RH. Ključna ovlast: Upravno vijeće imenuje i skida s funkcije ravnatelja (Statut, članak 30.).

Ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa Zavod. Mandat traje četiri godine, a imenuje se na temelju javnog natječaja koji raspisuje Upravno vijeće.

Stručno vijeće je stručno-savjetodavno tijelo. Čine ga voditelji organizacijskih jedinica koje obavljaju zdravstvenu djelatnost — trinaest iskusnih specijalista, od epidemiologa do psihijatara i mikrobiologa. Predsjednika i članove imenuje ravnatelj (članak 40. Statuta). Stručno vijeće se sastaje najmanje jedanput u 30 dana.

I tu dolazimo do ključne veze: prema članku 41. Statuta, Stručno vijeće imenuje člana Upravnog vijeća iz redova radnika ustanove s visokom stručnom spremom. To je jedina izravna institucionalna veza između Stručnog i Upravnog vijeća — i upravo ta veza je u središtu naše analize.

Pravni okvir: slobodan mandat vs. moralna obveza

Članak 41. Statuta daje Stručnom vijeću pravo imenovanja jednog člana Upravnog vijeća. Logika te odredbe je jasna: struka treba imati glas u najvišem upravljačkom tijelu. Trinaest stručnjaka — specijalista epidemiologije, mikrobiologije, psihijatrije, javnog zdravstva — putem svog predstavnika trebaju moći utjecati na ključne odluke, uključujući izbor ravnatelja. Ako gledamo spol i DegenijaMan priču, sve osobe u Stručnom vijeću su žene, ali nema veze. Kaže GEP i naša draga Suzana – nema segregacije po spolu pa to prihvaćamo.

Prim. Posavec je u Upravno vijeće ušla upravo kao predstavnica tog stručnog tijela. Ona u Upravnom vijeću ne sjedi kao privatna osoba, već kao glas struke — barem u smislu načina na koji je došla do te pozicije.

I tu nastaje temeljno pitanje: ako ste u Upravno vijeće došli kao predstavnik Stručnog vijeća, imate li moralnu obvezu konzultirati se s tim tijelom prije glasanja o pitanju koje izravno utječe na budućnost ustanove?

Statut na ovo pitanje šuti. Poslovnik također. Ali zdravorazumska interpretacija svrhe članka 41. sugerira da bi konzultacija trebala biti ne samo poželjna, već i očekivana. Stručno vijeće, prema istom članku, ima pravo davati Upravnom vijeću „mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvoj zdravstvene djelatnosti“. Izbor ravnatelja je nesumnjivo jedno od najvažnijih pitanja organizacije rada. Međutim, kada god se spomene riječ „zdravorazumski“, u Zavodu nastaju veliki problemi.

Štoviše, članak 27. Statuta propisuje da je predsjednik Upravnog vijeća dužan sazvati sjednicu Upravnog vijeća u roku od 3 dana kada to zatraže, između ostalog, četiri člana Upravnog vijeća. Ova odredba pokazuje da Statut poznaje koncept inicijative odozdo. Analogno, inicijativa za konzultaciju sa Stručnim vijećem o kandidatu za ravnatelja bila bi u duhu tog principa.

Sistemska praznina: kada savjetodavna uloga postane mrtvo slovo

Problem koji ovaj slučaj otkriva nadilazi pojedinačnu odluku jedne osobe. Riječ je o strukturalnoj praznini u upravljanju Zavodom.

Stručno vijeće ima impozantan opseg zaduženja prema članku 41. Statuta: raspravlja i odlučuje o pitanjima stručnog rada, predlaže stručna rješenja, predlaže program rada i razvoja, daje mišljenja o organizaciji. Ali sve te ovlasti su savjetodavne prirode. Nigdje u Statutu ne stoji da je Upravno vijeće dužno zatražiti mišljenje Stručnog vijeća prije imenovanja ravnatelja.

Usporedimo to s člankom 57. Statuta, koji Stručnom vijeću daje pravo pokretanja inicijative za izmjene Statuta. Kada je riječ o normativnim aktima, zakonodavac je prepoznao važnost stručnog glasa. No kada je riječ o izboru osobe koja će voditi ustanovu — odluci koja izravno oblikuje uvjete stručnog rada — taj glas nije formalno osiguran.

To je paradoks: trinaest vrhunskih stručnjaka javnog zdravstva može predlagati nove dijagnostičke metode i terapijske postupke, ali ne može kao tijelo formalno izraziti stav o tome tko bi trebao voditi ustanovu u kojoj rade. Povremeno dođe i naš dr. Dinko

„Jedan visoko pozicionirani stručnjak/inja Zavoda, koji je želio ostati anoniman/a, kaže: ‘Zamislite da o ravnatelju odlučuje osoba koju nitko od nas nije pitao za mišljenje, iako je poslana da predstavlja struku.’”

Tko sjedi u Stručnom vijeću?

Vrijedi se osvrnuti na sastav Stručnog vijeća da bismo razumjeli težinu stručnog kapaciteta koji je ostao nekonzultirana. Riječ je o trinaest stručnjakinja koji pokrivaju širok spektar javnozdravstvenih disciplina: od epidemiologije i kliničke mikrobiologije, preko psihijatrije i javnog zdravstva, do tehničkih znanosti. Među njima su primarijusi, doktori znanosti, sveučilišni profesori — osobe s desetljećima iskustva u javnozdravstvenom sustavu.

Predsjednica Stručnog vijeća je prim. Marija Posavec, dr. med. spec. šk. med., zamjenica Ana Puljak, dr. med. (potpuni NPC). Tajničke poslove obavlja Nikolina Baranj, dipl. san. ing. i pored toga što nigdje ne piše da postoji funkcija tajnice. Piše negdje u Statutu? Stručno vijeće, ukratko, predstavlja koncentraciju stručnog znanja i iskustva u području javnog zdravstva kakvu rijetko nalazimo u jednom tijelu.

Upravo zato što je riječ o takvom kapacitetu, činjenica da to tijelo nije imalo priliku izraziti stav o budućem čelništvu ustanove postavlja pitanja koja nadilaze formalno-pravne okvire.

Što se zapravo dogodilo 11. veljače, Anno Domini 2026.?

Postavimo poznate činjenice u kronološki okvir.

Prof. prim. dr. sc. Branko Kolarić, dr. med., dotadašnji ravnatelj Zavoda, bio je jedini kandidat na natječaju za ravnatelja. Upravno vijeće, u sastavu od sedam članova, glasovalo je o njegovom ponovnom imenovanju. Većina je glasala protiv. Kolarić nije reizabran.

Prim. Marija Posavec, kao članica Upravnog vijeća imenovana od strane Stručnog vijeća, glasala je za Kolarićev reizbor. Prije toga glasovanja, prema dostupnim informacijama, nije sazvala sjednicu Stručnog vijeća na kojoj bi se raspravljalo o kandidatu, niti je na drugi način formalno konzultirala članove Stručnog vijeća.

Postavljaju se dva legitimna pitanja. Prvo: je li stav Posavec odražavao stav struke u Zavodu ili njezin osobni stav? Bez sjednice Stručnog vijeća na kojoj bi se o tome raspravljalo, to je nemoguće utvrditi. Drugo: bi li ishod glasanja bio drugačiji da je Stručno vijeće kao tijelo zauzelo stav? Na to pitanje odgovor nikada nećemo znati, ali sama činjenica da ga možemo postaviti govori o problemu.

Širi kontekst: zašto je ovo važno?

Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ nije obična ustanova. Osnovan 1949. godine Uredbom Vlade, sa sjedištem na Mirogojskoj cesti 16 u Zagrebu, Zavod obavlja 23 različite djelatnosti — od epidemiologije zaraznih bolesti i kliničke mikrobiologije, gospodarenja otpadom i znanstvenog istraživanja. Ima 13 organizacijskih službi i preko 400 zaposlenika.

Odluka o tome tko će voditi takvu ustanovu ima dalekosežne posljedice — ne samo za zaposlenike, već i za javnozdravstvenu zaštitu građana Grada Zagreba i šire. Upravo zato bi proces odlučivanja o ravnatelju trebao biti što transparentniji i uključiviji.

Slučaj glasovanja 11. veljače otkriva nešto što se lako previdi: između slova Statuta i duha dobrog upravljanja ponekad zjapi praznina koju naša Suzana obožava kao majstorica pravnih rupa. Statut ne zabranjuje predsjednici Stručnog vijeća da glasa prema osobnoj prosudbi. Ali Statut također ne zabranjuje da se prije takvog glasanja konzultira s tijelom koje joj je povjerilo mandat jer je to moralno.

Na kraju balade dajemo odgovor na BBB

Namjerno smo ubacili neku pravnu problematiku u ovu priču kako bismo pomogli Posavec u tome što joj uloga nije jasna i, sukladno tome, gdje joj je zapravo jako teško u toj ulozi. Namjerno smo se igrali s vašim osjećajima jer je istina potpuno drugačija. Branka Kolarića obilježit će licemjerna rečenica izrečena na Togonalu: „Kada sam došao, pogledao što se potencijalno protuzakonito radilo, odmah sam to ukinuo.”

Branko Kolarić se proglašava demokratom, liječnikom dobrog srca, divnim čovjekom – ali samo u svojoj glavi. Zapravo, radi se o liječniku bez srca, koji dobro „prca” u mozak. Ako se osvrnemo na prošlost, izbori u „mračnom dobu” – postkataklizmičnom razdoblju nakon Šostara – kada se biralo između Sandre Šikić i Branka Kolarića, bili su, nevjerojatno ali istinito, demokratski izbori za novog ravnatelja. Osoba koja je tada vodila Stručno vijeće organizirala je demokratske, tajne izbore unutar njega. U tim „mračnim srednjovjekovnim vremenima” svaki član Stručnog vijeća mogao je tajno, kao na najdemokratskiji način (bez pritiska), iskreno reći svoje mišljenje, a struka tada nije izabrala Kolarića. Ni Radničko vijeće ga nije izabralo. Jednostavno rečeno, zaposlenici Zavoda ga tada nisu htjeli, kao ni sada, i ne žele ga vijeke vjekova – Amen.

Tada se Kokica jako naljutio i naučio lekciju: demokracija je glupost. Nakon Kolarićeva izbora i ustoličenja, osoba koja je prethodno vodila Stručno vijeće smijenjena je i imala je samo probleme – jer je Kolarić, kako se ispostavilo, osvetoljubivi, zlonamjerni autokrat. Najgore u cijeloj ovoj baladi o nemoralnoj preletačici jest to što je Posavec isprva podržala Šikić. Jedne noći, nakon što je vidjela obris malog, bucmastog, podlog hobita, shvatila je da je on zapravo njezin mesija – i prešla je na tamnu stranu, stranu Branka Kolarića. Zato je Posavec žetončić, preletačica; sve rješava nasilno, manje demokratski. Kad god se digne neka frka i kada zapne, bez ikakva formalnog statusa (npr. odluka o imenovanju članova Stručnog vijeća), njegova Ekselencija mr. sc. Dinko Zločestinko dolazi i u stilu najžešćih Staljinovih komesara objašnjava viziju našeg Kokice. I stalno zapinje. Posavec je glasala za svog mesiju za onih nekoliko stotina eura koje svaki mjesec dobiva za Upravno vijeće, dok se prema Stručnom vijeću odnosi kao prema hrpi idiota. Mogla je biti suzdržana. Mogla se razboljeti, reći da lift ne radi ili u najboljem slučaju zatražiti odgodu sjednice kako bi pitala bazu – ali nije. Potencijalno je Kokica trebao ukinuti Stručno vijeće, sve moguće stručnjake staviti sa strane i uvesti feudalni sustav. Konačno, zločinac je uklonjen. Ostaje samo pitanje hoće li itko prepoznati njezinu suncokretovu kvalitetu u novim sazivima ravnatelja, gdje mijenja strane kako vjetar puše.

I koliko će joj riječka profesorica prijateljica pomoći.

Ono što će se pamtiti jest da je Marija Posavec nemoralna osoba koja je redovito podržavala jednog od najgorih ravnatelja u povijesti Zavoda, gdje je ni voda Save ne može oprati, i postala je:

Brankov Božji Bič

ili jednostavno…

BITCH!